Završen prvi Kerver seminar u Metalcu

Kako trenirati trenere da stvaraju i treniraju dobre fudbalere? Kerver (Coerver) metoda obuke i primene je odgovor koji je prihvatila fudbalska struka u 55 zemalja sveta na svim kontinentima. Sistematizovana je pre 40 godina i od tada se stalno usavršava i dopunuje iskustvima najuspešnijih klupskih škola Benfike, Glazgov Rendžersa, Bajerna, Liverpula, Mančester Junajteda, Milana, Real Madrida.

U Srbiji, porodici klubova gde je već implementirana u celini i delom, poput Crvene Zvezde, Vojvodine, OFK Beograda, Spartaka, ovog meseca pridružio se i Metalac u Gornjem Milanovcu. Tokom prethodnog vikenda tri Kerver instruktora započela su rad sa četvoricom trenera mlađih kategorija u Metalcu – rad koji će se nastaviti kroz četiri sezonska kampa tokom godine.

Dragan Čavorović, Aleksandar Martinović, Aleksandar Ivanović i Nikola Jovanović prošli su prvi nivo teorijske i praktične edukacije za primenu ovog međunarodnog metoda fudbalskog rada – Coerver INTRO nivo. Partner PRO-klub ugovor izmedju FK Metalac i Coerver Coaching Srbija potpisali su sportsko-tehnički direktor Metalca, Ivan Vuksanović i Renato Pirša iz akreditovanog srpskog Kerver tima.

– Primena svake nove metodologije rada zahteva i određene promene u psihologiji pristupa i mentalnog stava trenera, koji ima nemerljiv uticaj na razvoja igrača, – rekao je Pirša po okončanju inicijalne obuke. – Ta promena nije drastična, ali podrazumeva da treneri moraju biti fokusirani na stvari na koje do sada nisu bili. U Metalcu već imaju takav stav; tačnije, da mora doći do određenih promena na svim nivoima rada, tako da nam nije bilo teško da počnemo implementaciju.

Kako podseća Pirša, pre Kerver metodologije, način rada trenera, naročito s decom u polaznim uzrastima, nije bio sistematizovan i definisan. Pre nešto više od četiri decenije, holandski trener Vil Kerver je shvatio da se nešto mora preduzeti, jer bez formalizovanog i dobro planiranog pristupa, baziranog na naučnoj, biološkoj, psihološkoj i pedagoškoj osnovi, nema poboljšanja kvaliteta fudbala i fudbalera.

Putovao je po svetu i sakupljao parametre i metode koje su davale najbolje rezultate u ovom sportu i uz pomoć edukacije iz posebnih stručnih oblasti, formirao prvi definisan metod rada za trenere i njihove polaznike, koji je po njemu dobio ime. I sam je bio vrhunski trener svoga doba. Trenirao je Fajenord, bio prvak Holandije i osvajač Kupa UEFA 1974. godine. Njegov pristup uneo je pravu revoluciju u razvoj fudbalske veštine.

– Svi vrhunski klubovi i federacije sveta prihvatili su filozofiju rada Kervera, – napominje Pirša. – Ajaks, Barselona, Milan, Real… imaju autentičan način rada, to svi znamo, ali u svakoj njihovoj tehničkoj obuci primenjuje se Kerver pristup ili neki njegov deo. Danas je nezamislivo da trener u takvim ili kolektivima koji teže visokoj profesionalnosti, ne primenjuje ceo ili delimičan Kerver.

Na pitanje šta su ciljne pretpostavke Kervera i kakav izlazni rezultat obuke je najpoželjniji, Pirša ističe:

– Ukratko, kontrola lopte i igra jedan na jedan. Ide se na to da dete na terenu bude što bolji individualac, kako bi kasnije uklapanjem što bolje doprinelo timu. Ne obrnuto, i oko toga kod nas nema dileme. Hoćemo da naučimo trenere kako da iznedre što boljeg individualca. Nažalost, veliki je problem u praksi što treneri i dan danas idu suprotnom logikom. Međutim, ne možeš dete od devet godina da naučiš i podrediš nekom višem cilju, timskom funkcionisanju, nauštrb razvoja njegovog individualnog talenta za to vreme. Ono mora i može u tom uzrastu prvo da nauči i savlada prefektno kontrolu lopte, da razvije lucidnost u radu s njom, a tek kasnije da razume i bude deo nekog sistema igre, kolektivne taktike u određenoj utakmici i slično. Lako se deca uklapaju i napreduju u timu kada prvo ovladaju fudbalskom veštinom.

Prvi pouzdani rezultati Kerver rada s trenerima, pa samim tim i dece u selekciji, očekuju se nakon četvorogodišnjeg ciklusa. Međutim, taj efekat može da bude vidljiv i mnogo ranije, ako ga trener dobro razume, usvoji i dosledno primenjuje između seminara i kampova.

– Ko je spreman da se edukuje, da prihvati nova znanja i izađe iz svoje zone komfora, lako će napredovati, – kaže Pirša o tome. – Neko ko je zatvoren, ko ima krut mentalni stav, ko misli da već sve zna ili jednostavno više nema moć učenja, on će samo izgubiti vreme; neće doći do rezultata ni on, ni ekipa koju vodi. Verujem, a jeste tako iz iskustva koje imam, da je više ovih prvih. Međutim, i među njima postoje nivoi i limiti dokle su spremni da uče. Zavisi mnogo od toga da li se radi o treneru profesionalcu ili ne.

– Poznavati osnove Kervera i primenjivati ih, nisu iste stvari, – upozorava Pirša. – U optimalnoj varijanti, kada trener odsluša i prođe sve seminare, dobija sertifikat koji mu se karijerno uzima kao izuzetan plus i obezbeđuje stručnu i poslovnu prohodnost, ali sam sertifikat ne garantuje kvalitet njegovog daljeg rada i dobre rezultate kluba koji ga angažuje, ukoliko on prestane da primenjuje ili sasvim zapostavi Kerver metodu.

Kontrolu primene Kerver metode i stepen napredovanja trenera, Kerver instruktori vrše u klubovima na svakih godinu dana. Za to vreme se prate i ostali parametri, kao što je razvoj ličnosti kod dece, pedagoški uticaj trenera i sinhronizovanost sa porodicom. Kako je Pirša naglasio, sve Kerver podmetode podrazumevaju rad u trouglu dete-trener/klub-roditelj, pa se tako i segmenti obuke sprovode kroz susrete i posebna predavanja namenjena roditeljima, ali i širem krugu ljudi koji vode klub.

(Celu galeriju fotografija sa prvog Kerver kampa možete pogledati na našoj Fejsbuk stranici https://www.facebook.com/fkmetalacrs)